Tinejdžeri na udaru opasnog virusa, čiji se simptomi javljaju tek nakon 4 nedelje

Infektivna mononukleoza, odnosno bolest poljupca, beleži porast u Srbiji a samo u Beogradu su do 25. oktobra prijavljena 42 slučaja ovo oboljenja. Poređenja radi, u 2022. godini bilo je 19 obolelih, što je beznačajno, ako se pogleda sa druge strane, u odnosu na 2016. kada je samo u prestonici bilo 335.

U medijima se nedavno pojavila vest da je devojčica zarazila skoro celo odeljenje iz Beograda, pošto se na ekskurziji ljubila sa dečacima, a nije znala da je zaražena mononuklozom. Reč je o o zaraznom oboljenju uzrokovanom Epštajn-Barovim virusom (Ebstain Barr virus), koji spada u grupu herpes virusa.

Načelnik Jedinice za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti, prim. mr sci. med. dr Slavica Maris, specijalista epidemiologije, objašnjava za Telegraf.rs da je ovo oboljenje je široko rasprostranjeno, mogu oboleti svi, a najčešće se javlja kod starije dece i mlađih odraslih osoba uzrasta od 15 do 25 godina.

– Infektivna mononunkleoza se češće javlja kod osoba koje imaju oslabljen imunitet, kao što su osobe sa HIV infekcijom ili obolele od AIDS-a, nakon transplantacije organa, osobe koje primaju terapiju koja utiče na slabljenje imuniteta – navodi dr Maris.

Prema njenim rečima, u poslednjih 10 godina na teritoriji Beograda registrovano je ukupno 2.067 obolelih od infektivne mononukleoze.

– Najveći broj obolelih je registrovan 2016. godine – 335, a najmanji 2022. godine – 19. Tokom 2023. godine do 25. oktobra u Beogradu su prijavljena 42 slučaja ovog oboljenja – navodi ona za Telegraf.rs.

Kako objašnjava, infektivna mononukleoza se najčešće prenosi putem kapljica, preko pljuvačke, znatno ređe preko vazduha i putem zaraženih predmeta – čaše, flaše, jer je virus, uzročnik bolesti, slabo otporan u spoljašnjoj sredini.

– Zbog toga što se oboljenje javlja najčešće kod tinejdžera i što je za prenos infekcije potreban bliži kontakt, infektivna mononukleoza se zove i „bolest poljupca“. Simptomi bolesti nastaju 4 do 6 nedelja nakon unošenja virusa u organizam. Infekcija je najčešće blagog toka ili asimptomatska – bez klinički ispoljenih simptoma bolesti – kaže naša sagovornica.

Simtomi i znaci koji mogu da ukazuju na infektivnu mononukleozu su izrazita malaksalost, povišena temperatura, glavobolja, bol u grlu, kašalj, curenje nosa, uvećani krajnici, uvećane limfne žlezde vrata koje se grupišu i jako su bolne na dodir, uvećana jetra i slezina, i bolovi u mišićima.

– Kod male dece oboljenje obično ima blagi tok i mnogo se teže prepoznaje. Prilikom postavljanja dijagnoze, zbog sličnih simptoma bolesti, potrebno je isključiti bakterijske infekcije grla, a posebno one uzrokovane beta hemolitičkim streptokokom grupe A. Dijagnoza bolesti se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, krvne slike (povećan broj limfocita), nalazom IgM i IgG antitela na Ebstain Barr virus u krvi obolele osobe, ultrazvučnim pregledom abdomena – kaže dr Maris.

Terapija je simptomatska. Zbog bolova u grlu, koriste se pastile, a ako su bolovi izraženi, uzimaju se lekovi protiv bolova – analgetici.

– Za spuštanje temperature koriste se antipiretici (lekovi za spuštanje temperature). Kod uvećanja jetre i slezine koriste se kortikosteroidi. U lečenju infektivne mononukleoze se ne preporučuje upotreba antibiotika, jer može izazvati pojavu ospe po telu. Antibiotici se primenju u lečenju sekundarnih bakterijskih infekcija, koje se javljaju u oko 30% obolelih od infektivne mononukleoze.

– Do ozdravljenja najćešće dolazi nakon nekoliko nedelja. Nakon ozdravljenja preporuka je da se ne bavi fizičkom aktivnošću, kako ne bi došlo do komlikacija u vidu zapaljenja jetre (hepatitisa) ili pucanja slezine. Preležana bolest ostavlja dugotrajan imunitet. Reaktivacija Ebstain Barr virusa može da nastane kod osoba sa oslabljenim imunitetom.

(Telegraf.rs)