Novosadski gimnazijalac iz opklade pojeo ceo „Gorski vijenac“

Jedan novosadski gimnazijalac je davne 1936. godine pojeo celu knjigu Gosrski vijenac, sa rečnikom, predgovorom i komentarima, pise  021.

Kako piše Politika u izdanju od 18. marta 1936. godine, u jeku raznih rekorda koji su tih dana postavljali svuda po svetu znani i neznani rekorderi, jedan novosadski gimnazijalac je postavio jedan, kako konstatuje Politika u svom tekstu, neverovatan rekord, „zbog koga bi se Njegoš u grobu prevrnuo“.

„Za opkladu od deset dinara, ovaj gimnazista pojeo je celo Njegoševo besmrtno delo, ceo celcati ‘Gorski vijenac’, zajedno sa uvodom, rečnikom i komentarom, ukupno 138 strana – i ništa mu nije bilo“, kaže se u tekstu Politike.

Ovaj neverovatni događaj se odigrao nekoliko dana pre 18. marta, ali se dalje konstatuje da je pitanje da li bi se za njega i saznalo da gutanju književnog dela nije prisustvovao i žiri sastavljen isto tako od gimnazijalaca. Od njih su za rekord saznali prvo svi ostali učenici muške gimnazije, a posle i cela varoš, „tako da pola Novog Sada prepričava danas ovaj događaj kao izuzetno retku senzaciju“.

Dalje saznajemo da je neverovatni rekorder đak sedmog razreda gimnazije.

Ideja da se sklopi ovakva neobična opklada potekla je iz šale. Jedan njegov drug, po izlasku iz škole, baš posle časa književnosti, uzeo je jednu ulaznicu i pojeo je pred svojim drugovima. Naravno, kako dečaci vole da se nadjačavaju i međusobno izazivaju, jedan od prisutnih je konstatovao da to nije neki naročiti podvig, uz reči „Čik ti pojedi celu knjigu, evo na primer ovu (tu je pokazao na „Gorski vijenac“ koji mu se zatekao u ruci). To, ako možeš!“.

Traženo – dobijeno. Opklada je sklopljena, obojica su predala prisutnim drugovima po deset dinara, a onda je gimnazijalac tražio da mu se donese knjiga, i srećom, dobio je jednu bez tvrdih korica. A onda je počeo da jede.

Ista procedura ponovila se i sa donjim koricama i sa listovima. Posle dva i po sata ostao je poslednji list koji se još držao na tutkalu i koncu. I njega je progutao s poslednjim komadom kifle, a onda, kao da ništa nije bilo rekao je: „E sad još da te častim s ovim!“ I pojeo je ulepljeno tutkalo i progutao konac. Odmah mu je bio isplaćen zasluženi novac.

Ne znamo da li je ovo čista izmišljotina ili ne, ali kako god bilo, ovaj novosadski gimnazijalac je „sutradan došao u školu, živ i zdrav“.

Izvor: 021

foto> 021